Ponuda i potražnja nisu važni samo za mikroekonomiju

Ponuda i potražnja su srž ekonomije. One su ključne za razumijevanje gotovo svega što ekonomisti proučavaju. Tržišne cijene i količine, prihodi industrija, raspodjela dohotka, efekti tarifa – sve to zavisi od ponude i potražnje.

Korisnost ponude i potražnje najjasnije se vidi u mikroekonomiji, koja se fokusira na domaćinstva i preduzeća. Međutim, jednako su važne i u makroekonomiji, u proučavanju široko rasprostranjenih ekonomskih pojava poput privrednog rasta i poslovnih ciklusa. Koristićemo ponudu i potražnju da objasnimo inflaciju – trenutno najaktuelniju temu u ekonomiji.

Kao što nas je veliki Milton Fridman naučio:

„Inflacija je uvijek i svuda monetarni fenomen, u smislu da je može proizvesti samo brži rast količine novca u odnosu na proizvodnju.“

Nažalost, ovaj citat često izaziva zabunu. Često se selektivno izdvaja i skraćuje kako bi se činilo da inflaciju uzrokuje isključivo previše novca u opticaju. To, međutim, nije ono što je Fridman mislio. Njegova poenta bila je upravo u korišćenju ponude i potražnje za razumijevanje novca.

Počnimo sa ponudom novca, što je prilično jednostavno. Prvo, tu je monetarna baza, koja se sastoji od opticajnog novca plus depozita komercijalnih banaka kod Federalnih rezervi. Fed može monetarnu bazu učiniti onakvom kakvom želi.

Pored toga, postoje šire mjere ponude novca. Tekući računi, putnički čekovi, štedni računi, oročeni depoziti i investicioni fondovi tržišta novca su „približni novci“ koji su uključeni u šire definicije ponude novca. Za razliku od monetarne baze, Fed ne kontroliše direktno ponudu ovih vrsta novca – one su određene profitno orijentisanim firmama u bankarskom sistemu.

Sada, pokušajmo razumjeti potražnju za novcem. Ovo ne znači „koliko novca ljudi žele“. Svi mi želimo više novca! Umjesto toga, potražnja za novcem odnosi se na izbor u vezi sa portfeljem: koliko bogatstva ljudi žele da zadrže u likvidnom obliku? Kada potražnja za novcem raste, javnost želi da drži relativno više visoko likvidnih, niskoprofitabilnih sredstava.

Cijena novca zavisi od ponude i potražnje, isto kao i kod drugih dobara. Kada ponuda jabuka raste brže od potražnje, cijena jabuka opada. Isto tako, kada ponuda novca raste brže od potražnje za novcem, njegova cijena pada. Cijena novca označava njegovu kupovnu moć – količinu robe i usluga koje određena količina novca može kupiti.

Ekonomisti obično koriste indekse cijena kako bi procijenili cijenu novca, a time i njegovu kupovnu moć. Popularni primjeri uključuju Indeks potrošačkih cijena (CPI) i Indeks cijena lične potrošnje (PCE). Ovi indeksi prate cijene određenih korpi dobara. Ako je cijena korpe izražena u dolarima viša, to znači da se sa istim iznosom novca može kupiti manje tih korpi. Drugim riječima, viši nivo cijena odgovara nižoj kupovnoj moći novca.

Inflacija označava rast nivoa cijena i, shodno tome, smanjenje kupovne moći novca. Da li to znači da inflacija nastaje kada ponuda novca raste brže od potražnje za novcem? Ukoliko sve ostalo ostane nepromijenjeno – da. Ali, često sve ostalo nije nepromijenjeno.

Sjetimo se Fridmanove izjave: pretjerani rast novca je samo jedna strana priče. Moramo uzeti u obzir i ono što se dešava na tržištima za robu i usluge na koje trošimo novac. Kako novac postaje obilniji u odnosu na robu, novac postaje jeftiniji, a roba skuplja. Prava produktivnost – to koliko smo efikasni u proizvodnji automobila, laptopova, aviona, havajskih odmora i bezbroj drugih stvari – takođe utiče na to koliko daleko novac u našem novčaniku može da nas odvede.

Kao što vidimo, ponuda i potražnja su u osnovi svega. One očigledno igraju ključnu ulogu u određivanju raspodjele inputa poput kapitala i rada, te time i produktivnosti. Manje očigledno, ali podjednako važno, ponuda i potražnja utiču i na makroekonomiju. Ne možemo razumjeti tržište novčanih rezervi bez korišćenja ponude i potražnje.

Kada sve spojimo, dolazimo do zaključka da tržišta novca i tržišta robe zajedno određuju inflaciju.

Za razumijevanje ovoga nije potrebna diploma iz ekonomije. Ekonomija, kao disciplina, veoma je prijemčiva za tzv. „inteligentnog laika“. Ključno je da u analizu uđemo sa solidnim razumijevanjem ponude i potražnje.

Ovaj članak objavili su Alexander William Salteri American Institute for Economic     Research  pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 International License.