Obi-Wan Kenobi, ekonomista teorije javnog izbora
Može li Star Wars poslužiti kao međugalaktička kapija ka boljem razumijevanju teorije javnog izbora?
Obi-Wan Kenobi, koji će uskoro imati svoju seriju, nije samo jedan od najvećih Jedi majstora i vrstan retoričar, već je i važan učitelj političke ekonomije.
Obi-Wanova opomena
Dok štiti senatoricu Padmé Amidalu od prijetnje atentata u filmu Attack of the Clones, Anakin Skywalker i Obi-Wan raspravljaju o planovima bezbjednosti, Anakinovom očaju zbog njegove majke i njegovim rastućim osjećanjima prema Amidali. Savjetujući Anakina o Amidali, Obi-Wan ga podsjeća da je ona političarka i upozorava:
„Nemoj zaboraviti da je ona političarka, a njima ne treba vjerovati.“
Film Attack of the Clones (2002) otvoreno se bavi politikom, kako primjećuju Anne Lancashire i Cass Sunstein za čitavu sagu, ali Obi-Wanov komentar vodi nas direktno u javnu ekonomiju i teoriju javnog izbora.
Obi-Wanov stav nije nihilistički i ne znači da ne treba da postoje političari. On se odnosi na ulogu političara unutar galaktičkog političkog sistema, odnosno Galaktičkog senata.
Anakinova zabluda
Na Obi-Wanovo upozorenje, Anakin odgovara romantičarskim idealizovanjem političara i izražava svoja osjećanja prema Amidali:
„Ona nije kao ostali u Senatu…“
Ovakav odgovor nam je poznat – on predstavlja zabludu koju dijele mnogi koji vjeruju u nepogrešivost političara, izabranih zvaničnika i država, ili bar oni koji im daju benefit sumnje.
Obi-Wan vješto odbacuje Anakinovu tvrdnju i dodatno razvija svoje upozorenje:
„Iz mog iskustva, senatori se fokusiraju samo na to da zadovolje one koji finansiraju njihove kampanje.“
Obi-Wan upozorava Anakina da se fokusira na podsticaje, a ne na ličnosti i njihove motive. Ovo je upravo Anakinova greška.
Obi-Wan ne pripisuje političkim akterima ni zle ni zlokobne motive – jer bi to pogrešno interpretiralo suštinu teorije javnog izbora.
Bez obzira na motive pojedinaca – bilo da su oni anđeli ili varalice, Jedi ili Sith – podsticaji su ključni za objašnjenje njihovog ponašanja.
Nije važno govorimo li o Amidali, Yodi, Shmi Skywalker, Jar Jaru Binxu, Darth Vaderu ili caru Palpatinu – podsticaji oblikuju ponašanje ljudi kako na tržištima, tako i u politici.
Ovo je suština javne ekonomije – ili politike bez romantike.
Obi-Wanova završna lekcija
Obi-Wan nastavlja:
„A nimalo se ne plaše da zanemare finesu demokratije kako bi došli do tih sredstava.“
Senatori mogu poštovati demokratiju, ali se istovremeno suočavaju s podsticajima da zanemare te vrijednosti i, možda, da ih iskrive.
Sa dozom adolescentne frustracije, Anakin potpuno odbacuje Obi-Wanov argument, rekavši:
„Ne još jedno predavanje… barem ne o ekonomiji politike.“
Kasnije u sceni, Anakin dodaje:
„A osim toga, generalizuješ. Kancelar ne djeluje korumpirano.“
Obi-Wan brani logiku javnog izbora i odgovara:
„Palpatine je političar. Primijetio sam da je vrlo vješt u opažanju strasti i predrasuda senatora.“
Drugim riječima, Palpatine koristi druge ne za dobrobit Republike, već za svoje sopstvene ciljeve.
Neposredno prije nego što zajedno spase Amidalu od otrovnih stonoga, Anakin u potpunosti izražava svoj romantični pogled na politiku i zaključuje:
„Mislim da je [Palpatine] dobar čovjek.“
– Ali i oni imaju lične interese, zar ne? – … – Oni imaju lične interese, zar ne?
Takve motivacije su izvan Obi-Wanove poente i izvan logike teorije javnog izbora. Ljudi reaguju na podsticaje, čak i senatori i kancelari u Galaktičkom senatu. Možda bi, da je Anakin slušao, mogao odbiti Palpatinov uticaj i uočiti njegovu povezanost s tamnom stranom.
Javni izbor za sve galaksije
Logika javnog zbora[1] ostaje relevantna i u stvarnom svijetu, čak i za najhitnija politička pitanja današnjice.
Bez obzira na to šta političari rade – bilo da troše ograničene poreske dolare na infrastrukturu [2] ili rat [3]i u Ukrajini, da inflatorno povećavaju količinu novca, da uvode regulacije i carine na hranu za bebe[4] ili Covid-19 testove, ili da produžavajuzatvaranje škola[5] – oni reaguju na podsticaje s kojima se suočavaju.
Takvo ponašanje ne odnosi se nužno na to da li su političari republikanci ili demokrate – u stvarnom svijetu ne postoji jasna podjela na svjetlu i tamnu stranu – niti se odnosi na pojedince koji su trenutno na funkcijama.
Radi se o ljudima koji donose odluke kao odgovor na podsticaje s kojima se suočavaju – bilo da je to prikupljanje glasova, finansiranje kampanja, prestiž, veći broj zaposlenih u kabinetu itd.
Možda bi trebalo da posvetimo više pažnje Obi-Wanu, njegovoj logici javnog izbora, i širim pitanjima političke ekonomije koje Star Wars franšiza genijalno prikazuje.
Mogli bismo razviti zdravu dozu nepovjerenja prema političarima, kancelarima i „dobrim“ muškarcima i ženama koje biramo. Takođe bismo mogli više pažnje posvetiti pravilima – ili nedostatku pravila – s kojima se političari suočavaju kako bismo ograničili zloupotrebe koje percipiramo.
[1] https://www.amazon.com/Public-Choice-Introduction-Political-Economy/dp/1559340223
[2] https://www.cbo.gov/topics/infrastructure-and-transportation
[5] https://www.nytimes.com/2022/01/08/us/teachers-unions-covid-schools.html