iPhone ili pancir? Posmatranje alternativnih troškova pomaže pri donošenju odluka

Sve ima svoju cijenu. Ta cijena je uvijek relativna. Objasnićemo vam zašto i kako se ona može ispravno odrediti u uslovima rata i mira.

Ograničeni resursi i neograničene ljudske želje znače da smo neprestano primorani da biramo između različitih alternativa. Kada donesemo odluku, žrtvujemo priliku koju nismo odabrali. Zato ekonomisti sve troškove smatraju alternativnim.

• Alternativni trošak je najbolja propuštena prilika kao rezultat donesenog izbora.

Novac koji potrošite na određenu kupovinu je novac koji više ne možete potrošiti na nešto drugo. Primjer za to je sedmogodišnja učenica iz Kropivnickog, koja je skupljala novac da kupi iPhone, ali ga je umjesto toga potrošila na pancir za ukrajinskog vojnika. Alternativni trošak pancira bio je iPhone.

Cijena proizvoda pomaže nam, kao potrošačima, da uporedimo našu želju da ga kupimo sa željom da dobijemo alternativne stvari koje bismo mogli kupiti umjesto njega.

Alternativna vrijednost je nevidljiva strana odluka

Francuski ekonomista Frédéric Bastiat (1801–1850) objasnio je alternativnu vrijednost kao vidljiv i nevidljiv fenomen. Prema njegovim istraživanjima, ekonomija nas treba učiti da stvari procjenjujemo ne samo prema onome što vidimo, već i prema onome što ne vidimo.

Kada se radi o izboru kupovine određenih stvari, ovo se čini očiglednim. Ali čak i ako ne morate direktno potrošiti novac na neku radnju, to ne znači da vas taj izbor ništa ne košta. Na primjer, vrijeme koje provodimo neprekidno prateći vijesti od 24. februara moglo bi se iskoristiti za druge stvari – koliko god bilo teško usmjeriti pažnju na nešto drugo.

Ovaj princip se može primijeniti na sve odluke u životu. Na primjer, odlučujete da pročitate jednu knjigu umjesto druge. Donirate sredstva fondu „Vrati se živ“ umjesto da ih sačuvate za mirnodopska vremena. Učite da budete unutrašnji dizajner, a ne softverski inženjer. Postajete volonter umjesto da se vratite na posao.

Glavna stvar je ne pretjerati. Ne mogu svi u istom trenutku otići u vojsku, niti svi koji nisu na frontu mogu biti volonteri. Jer, ako niko ne radi i ne zarađuje novac, onda se on neće ni trošiti. Neće biti prodavnica, apoteka, bolnica, škola, kafića ili restorana.

Zarađivanjem novca možete podržati ekonomiju kroz lokalne biznise i redovno slati sredstva vojsci.